- Darovita deca razviju se pre vremena, napreduju brže od prosečne dece jer lako uče.
- Darovita deca, osim što uče brže od prosečne, uče drugačije i kvalitetnije. Ona sviraju po svom: od odraslih traže minimum pomoći. Darovita deca dolaze do samostalnih otkrića i rešavaju probleme na nove i neobične načine.
- Žar za savladavanjem. Darovita deca istinski su motivisana da shvate smisao onoga što rade.
- Mnogo češce produkuju fantastične i „luckaste“ ideje.
- Brzo otkrivaju suštinske odnose među pojmovima. Imaju dobro razvijeno pamćenje.
- Imaju razvijen rečnik i njime se služe precizno i lako. Mnogo čitaju, čak i mnoge knjige koje nisu dostupne njihovom izrazu.
- U aktivnostima kojima se bave mogu provesti dugo vremena.
- Uživaju u društvu odraslih i traže odraslije drugove.
NAJČEŠĆE ZABLUDE O DAROVITOSTI
Sva deca su darovita.
Darovita deca uspeće u životu bez obzira na to da li im pružamo podršku ili ne.
Darovita deca vole školu i dobijaju dobre ocene.
Izdvojimo li darovitu decu u posebnu skupinu, postaće snobovi.
Darovita deca dolaze uglavnom iz obrazovanijih i situiranijih porodica.
Darovita deca nisu svesna da su „drugačija“ dok im to neko ne kaže.
Učitelji vole da imaju darovitu decu u razredu.
Darovita deca su dobra u svemu što rade.
Posebni programi za darovite mališane su „elitni“.
Literatura: http://www.stil-magazin.com/clanak/broj-91-22-septembar-2008/izazov-za-roditelje
Gr. autora, 2003, Daroviti i šta sa njima, Všrac
Dissinhronija-termin kojim se označava raskorak između intelektualnog i emocionalnog razvoja darovitih. Darovita deca mnogo dublje i potpunije razumeju svoje i tuđe probleme od ostale dece njihovog uzrasta, često lako shvataju ono što će većina njihovih vrsnjaka shvatiti tek kroz nekoliko godina, ali su im zato emocionalni doživljaji na nivou koji je bliži onome što je karakteristično za njihove vršnjake nego za stariju decu. Nesklad između intelektualnog i emocionalnog razvoja dovodi do znatnog stepena napetosti, preosetljivosti i nesigurnosti.
Jedna od najbolje utvrđenih karakteristika darovitih je ta da su oni gotovo po pravilu veliki čitači. Mnogi od njih veoma rano nauče da čitaju. Međutim, usled toga što njihov psihomotorni razvoj teče znatno sporije od intelektualnog, to nije slučaj i sa pisanjem: njihova ruka nije dovoljno spretna da zapiše sve neobične i zanimljive ideje do kojih oni dolaze i to ih frustrira, čini nezadovoljnim rezultatima te aktivnosti tako da se kod mnogih od njih javlja otpor prema pisanju i uopšte prema pismenom izražavanju.
Visoke intelektualne sposobnosti čine darovite veoma radoznalim i otvorenim za nova saznanja i iskustva, podstiču ih da postavljaju nezgodna i teška pitanja koja, neretko, zbunjuju ili frustriraju odrasle. U nedostatku razumevanja u neposrednoj okolini, takva deca dolaze veoma brzo u konflikt sa roditeljima, učiteljima, nastavnicima i drugovima.
Drugovi darovitih često reaguju sa veoma pomešanim osećanjima koja uključuju zavist, nelagodnost u njihovom prisustvu usled nerazumevanja ideja koje oni iznose, njihovih potpuno drugačijih interesovanja i ponašanja. Rezultat toga su kako tedencija darovitih ka udaljavanju od drugih, tako i udaljavanje drugih od njih. To kod darovitih postepeno dovodi do osećanja da ih drugi ne razumeju, da su usamljeni, prepušteni sami sebi.
Perfekcionizam kao sklonost ka nametanju samom sebi veoma visokih kriterijuma uspešnosti je pojava koja se takođe javlja znatno češće kod darovitih nego kod ostale dece. Postavljanje veoma visokih zahteva nužno dovodi, pre ili kasnije, do neuspeha. Reakcije na neuspeh mogu biti sasvim različite: izvesna darovita deca će sa samopouzdanjem i optimizmom pristupiti veoma teškim problemima i biti u stanju da podnesu neuspehe, kada do ovih dođe, i to neće bitno umanjiti zadovoljstvo koje osećaju usled toga što pokušavaju da reše takve probleme; za drugu, takođe darovitu decu, veoma teški problemi izazivaju strah od neuspeha i dovode do intelektualne inhibicije, primene neadekvatnih strategija prilikom rešavanja takvih problema i osećanje sramote zbog doživljenog neuspeha. Zbog toga takva deca pokušavaju da izbegnu kad god mogu suočavanje sa veoma teškim problemima.
„Depresija uspeha“ termin kojim se označava nesposobnost onih koji su navikli samo na uspehe da se nose sa slučajno doživljenim neuspehom. Usled naviknutosti samo na uspehe, više ili manje slučajno doživljeni neuspeh može, pod određenim uslovima dovesti do gubitka samopouzdanja.
Literatura: Gr. autora, 2003, Daroviti i šta sa njima, Vršac
Najviše pažnje razvoju intelekta naše dece treba da posvetimo u najranijem periodu odrastanja.
Ipak većina roditelja i pored velike volje ne zna odakle da počne ni koji su to „alati“ za razvoj dečijeg intelekta.
Ovim pitanjima se godinama bavi Mensa Srbije – centar za talente Nikola Tesla.
Ciljevi Mense su da prepozna i pomogne razvoj inteligencije, ohrabri istraživanje njene prirode, kao i stvaranje stimulativnog, intelektualnog i društvenog okruženja za svoje članove. http://www.mensa.rs/
Nakon dugogodišnjeg iskustva u radu sa darovitim ljudima i decom, dr Ranko Rajović, član borda direktora svetske Mense za darovitu decu, svoje znanje pretočio je u Program za podsticanje darovitosti i ranu detekciju darovite dece.
http://www.mensa.rs/sr/sigovi/ntc/sistem-ucenja/prvi-deo/
Za sada se Program može primeniti na decu predškolskog uzrasta ali u pripremi i je i drugi deo koji se odnosi na decu školskog uzrasta koji će obrađivati temu sistema i organizacije učenja.
Program za podsticanje darovitosti i ranu detekciju darovite dece se primenjuje u republikama bivše SFRJ i 8 zemalja Evropske Unije. To je ujedno i prvi put da se u saradnji sa naučnim institucijama detektuju i prate darovita deca, ali i da se prate učinci programa na deci koja su u njemu učestvovala.
Ovaj program je osmišljen da podstiče darovitu decu i prepoznaje talente. Jedan od ciljeva ovog programa je stvaranje sve više sinapsi u mozgu deteta učeći ga da logički razmišlja i zaključuje, kroz komunikaciju koja to podstiče.
Literatura:
http://www.stil-magazin.com/clanak/broj-114-2-mart-2009/kako-nastaju-buduci-genijalci
Psihomotorna, tj. telesno-kinestetička darovitost iskazuje se kroz sposobnost izvođenja i usklađivanja pokreta tela. Deca sa razvijenom ovom vrstom inteligencije vrlo izražajno pokretom reaguju na različite uticaje, iskazuju neverovatnu okretnost i spretnost u pokretima i/ili manipulisanju predmetima, npr. loptom. Ovu vrstu inteligencije iskazuju sportisti, glumci, plesači, akrobate i sl. http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=7&Tekst2ID=&Show=2420
U časopisu „Potraži čudesno“ ističe se da: „Razvijene psihomotorne sposobnosti predstavljaju jedan od oblika darovitosti. Često se manifestuju kao talentovanost za određene sportske aktivnosti. Izdvajaju se sledeće karakteristike ove sposobnosti: preciznost pokreta, dobra koordinacija, razvijene motorne veštine, spretnost u raznim atletskim disciplinama, dobre manipulativne veštine, kao i telesna snaga i energija“
Po Gardneru, sadržaji u kojima se ispoljava telesno-kinestetička inteligencija su: sportske igre i takmičenja, kvalitet pokreta, mimika, telesni govor, drama i igranje uloga, fizičko vežbanje. Ovi sadržaji se ostvaruju kroz procese korišćenja tela kako za izražaj tako i za prikrivanje osećanja, lakoću i tačnost pokreta, smisao za vreme, smisao za usmerenost pokreta, programiranje akcije na mentalnom planu, interes za pokret, sposobnost kopiranja i imitacije pokreta, ritam, snaga, brzina i koordinacija. Produkti su, po Gardneru, igre-koreografije, mimika, sport, akcija, intervencija, snaga, telesni govor, drama, narodne igre, kreativni plesovi.
Literatura: Gr. autora, 2003, Daroviti i šta sa njima, Vršac
Kao povoljni uslovi za razvoj darovitosti smatraju se kurikulumi koji su elastični, multikulturalni, a po potrebi i kompenzatorski, kontakti sa ljudima koji su i sami daroviti i postižu visoke rezultate u nekom od domena ljudskog rada i stvaralaštva, vaspitači spremni da prilagođavaju svoj rad potrebama konkretne dece, kako u pogledu metoda tako i menjajući njihovu poziciju u radu, dajući im znatno više prostora za samostalno delovanje i obezbeđujući im bogatija iskustva izvan ustanove; postojanje specijalnih službi koje će se baviti darovitom decom i pomagati im u razrešavanju njihovih specifičnih problema, kao i materijalna pomoć kojom treba da se obezbede povoljniji uslovi za njihov razvoj, na način koji odgovara njihovim specifičnostima.
Pored ovih opštih povoljnih uslova u redovnim vaspitno-obrazovnim institucijama postoje i specijalni postupci i pristupi kojima se podsticaji usmeravaju neposredno na darovite.Za darovitu decu moguće je odrediti posebne programske ciljeve, sadržaje, obrazovne pristupe, pripremiti posebne uslove, vaspitno-obrazovna sredstva, načine organizacije, specijalno obučeno osoblje, prilagođene načine praćenja razvoja i ocenjivanja, kao i veza sa institucijama koje mogu biti od pomoći.
Postoje i modeli za podsticanje, tj. optimalan razvoj darovitih u nastavi. Najčešće korišćeni modeli su:
· homogeno grupisanje
· škola akceleracije
· obogaćeni programi
Homogeno grupisanje– reč je o razvrstavanju učenika prema nivou njihovih sposobnosti, tj. o izdvajanju darovitih od ostalih učenika. U prilog homogenog grupisanja navode se najčešče sledeće činjenice:
a. daroviti se kao grupa u mnogim svojstvima i osobinama ličnosti razlikuju od ostalih učenika, te im treba omogućiti poseban tretman;
b. posebnim programima i posebnim tretmanom stvaraju se uslovi za bolje zadovoljavanje individualnih potreba, kao i za zadovoljavanje potreba za istraživanjem kod darovite dece.
Škola akceleracije- „Ubrzano napredovanje učenika u savladavanju školskog gradiva koje se obično manifestuje učenikovim preskakanjem pojedinih razreda“ (Pedagoški leksikon). Pored preskakanja razreda, akceleracija može da znači i raniji polazak u školu, kondenzovanje programa (npr. sažimanje programa predviđenog za tri u dva razreda), pravljenje kombinovanih odeljenja, učenje na više nivoa, programe na višem nivou, posebne časove za ubrzanje i sl. Akceleracija podrazumeva stvaranje uslova u kojima će daroviti učenici moći potpunije da ispolje i razviju svoje sposobnosti i da kroz obrazovni sistem napreduju tempom koji njima odgovara.
Obogaćeni programi- Obogaćeni programi za darovite učenike nastoje posvetiti više pažnje individualizaciji nastave na mlađem školskom uzrastu (uzimaju se u obzir znanje, brzina učenja, propusti u toku prethodnog učenja, najpogodniji načini učenja, instrukcije koje odgovaraju sposobnostima i osobinama ličnosti učenika, ili grupe učenika…) i time se vrše pokušaji diferencijacije nastave s obzirom na težinu zahteva i tempo napredovanja.
Vise o ovome na sajtu: http://www.unizd.hr/LinkClick.aspx?fileticket=ZKTjr4y3c%2BA%3D&tabid=2472&mid=4387
Literatura:
- Gr. autora, 2003, Daroviti i šta sa njima, Vršac
- Radovan Grandić , Milena Letić , 2009, Roditelji i nastavnici o darovitoj deci i mladima, Novi Sad
Daroviti imaju bogat, razvijen rečnik u odnosu na svoje vršnjake, ranije shvataju i koriste govorni jezik. Počinju ranije da se sluze složenim rečima i rečenicama i zrelije izražavaju svoje misli od vršnjaka. Zahvaljujući velikom bogatstvu rečnika, daroviti su često u društvu odraslih, a u grupi vršnjaka su obično vođe i vrlo su spretni u borbi mišljenja i raznim debatama. Daroviti učenici nauče da čitaju veoma rano, čitaju sa razumevanjem i najčešće čitaju da bi zadovoljili svoju intelektualnu znatiželju.
Mnogi daroviti počinju da pišu veoma rano. U pisanju i pismenom izražavanju su superiorniji u odnosu na svoje vršnjake. Najčešće pišu stihove, kratke priče, vode dnevnike, na vrlo izražajan način opisuju doživljaje i događaje. Obično pišu sa konceptom, a vole i slobodne sastave. Njihovi radovi se odlikuju pravilnom strukturom, izražajnošću, sadržajnim i jezičkim bogatstvom, obiljem slika i opisa, jasnoćom stila, originalnošću tema, jezičkom i gramatičkom pravilnošću.
Verbalno-lingvistička inteligencija osobito je razvijena kod pesnika, govornika, voditelja, političara, novinara i sl.
Literatura: Radovan Grandić, Milena Letić, 2009, Roditelji i nastavnici o darovitoj deci i mladima, Novi Sad
http://www.djecjivrtic-ivanic.hr/media/novosti/Darovitost.pdf
Matematička inteligencija obuhvata veštine apstraktnog mišljenja i rešavanja problema. Deca s izraženijim sposobnostima u ovom području pre će, brže i lakše od ostale dece manipulisati apstraktnim pojmovima i zamislima, te količinama i brojevima. Ova je vrsta inteligencije najviše zastupljena u matematičara, inženjera, fizičara, astronoma i sl.
Većina velikih matematicara svoju nadarenost za matematiku ispoljavala je veoma rano, cak na predskolskom nivou. Ta nadarenost se ogledala u lakoci izrade matematickih zadataka,sposobnosti za samoucenje, najbolji uspeh, ne samo u matematici, vec i u drugim predmetima, uvek prvi na takmicenjima, postavljanje originalnih pitanja ili zadataka, davanje originalnih resenja, izrade zadataka na vise nacina itd. Mozda je najslikovitiji primer iz zivota jednog od najvecih matematicara svih vremena, Gausa. Svoju sposobnost za matematiku, narocito za aritmetiku, Gaus je ispoljio neobicno rano. U svojoj trecoj godini ispravljao je ocu pogresne racune. Sam Gaus je izjavljivao da je naucio da racuna pre nego sto je naucio da govori.
Natprosečna ili visoka nadarenost se različito ispoljava. Roditelji darovite dece kažu da se nadarenost njihove dece često ne uzima u obzir, pogotovo kod dece u predškolskom uzrastu. Ako dete još pre polaska u školu tečno čita i poznaje carstvo brojeva, na času mu postaje dosadno- oseća se zanemarenim. Vazno je da se darovitost prepozna kod dece i da se ispoštuje njihova individualnost. Takvoj deci nastavnhik ne sme dozvoliti da se dosađuje, treba ga zainteresovati za nastavne sadržaje. Darovita deca osim što brže završavaju svoje zadatke, bukvalno su željni znanja. Nastavnici njih stalno moraju da angažuju da im ne bi bilo dosadno na času i da ne bi kod sebe stvorili osećaj superiornosti u odnosu na svoje vršnjake. U nastavi mogu da se koriste razne zbirke iz kojih se teži zadaci postavljaju talentovanoj deci. Tada se kod ostalih đaka javlja takmičarski duh, pa i oni žele da rešavaju takve zadatke. Tako se motiviše celo odeljenje.
Literatura: Gr. autora, 2003, Daroviti i šta sa njima, Vršac
- Istraživanje o pitanju kako odrasli, kako su, svako na određen način, zainteresovani za darovitu decu i mlade, razumevaju (shvataju) pojmove i termine darovitosi i talenat, donelo je zanimljiva saznanja. Budući da su ispitivanjem obuhvaćene dve grupe odraslih, roditelji i nastavnici, bilo je korisno saglegati kako oni shvataju jedan složen i aktuelan problem kakav je darovitost.
- Posle detaljnog prikaza poimanja fenomena darovitosti prema grupama ispitanika, nameće se niz pitanja. Pre svih, nameće se pitanje sličnosti i razlika utvrđenih ovim ispitivanjem. Shvatanje darovitosti i talenata kao dara prirode, gena, „božijeg dara“,roditelji i nastavnici različito vrednuju. Dok je kod roditelja ova grupa svojstava pri vrhu rang-liste, kod nastavnika ona zauzima skromno peto mesto. Rezultati ispitivanja pokazuju da obe grupe ispitanika ovom svojstvu pridaju mali značaj.
- Ispitivanje je, na naše veliko razočarenje, pokazalo da su obe grupe odraslih u maloj meri zainteresovane za darovitu i talentovanu decu (učenike), što se vidi u zanemarljivom procentu onih koji su naveli iskaze koji se odnose na stavove prema darovitosti i kako sa takvom decom (učenicima) treba raditi. Začuđivanje je što nijedan nastavnik nije dao takav iskaz, budući da se od njih, po tom pitanju, očekuje više nego od roditelja. Smatramoda se time treba više pozaboraviti kako bi se unele pozitivne promene u klimu ukupnog rada sa darovitim učenicima.
- IZVOR:
- Grandić, R., letić, M.“Roditelji i nastavnici o darovitoj deci i mladima“, Novi Sad,2009.
Daroviti se, prema školskom uspehu, mogu svrstati u dve grupe: prvu čine oni koji veoma lako i sa izuzetnim uspehom, možda i za kraće vreme od ostalih, završavaju školu, dok se druga grupa sastoji od darovitih koji, mimo svih očekivanja, doživljavaju neuspeh. Razlozi za to uključuju intelektualnu inhibiciju, perfekcionizam i neadekvatan stav prema neuspehu („depresija uspeha“), zatim nedostatak stimulacije i dosađivanje na časovima, tendenciju ka posvećivanju nekim određenim pitanjima koji nisu u bliskoj vezi sa školskim gradivom ( ali su primerena na njihovim visokim sposobnostima) i zapostavljenju školskih obaveza, itd. Školski neuspeh darovitih prate i izvesne emocionalne teškoće zbog kojih oni često stižu do psihijatra. Imajući u vidu, svakako da su mišljenja nastavnika o školskom uspehu darovitih od velike važnosti za razumevanje te pojave.
Na samom kraju pitali smo nastavnike koje oblike vaspitanja i obrazovanja oo darovitih oni smatraju primerenim. Činjenica da znatno mani broj nastavnika ističe nepoželjna nego poželjna svojstva darovitih može se shvatiti kao posledica, kakonjihova iskustva sa određenim darovitim pojedincima, tako i realne slike koju, opšte uzev, ti pojedinci stvaraju kod svojih nastavnika.
Za nastavnike su daroviti pre svega oni koji poseduju određene intelektualne karakteristike. Daleko manji broj nastavnika je svojstva darovitih prepoznao u motivaciji i učenju, dok su ostala svojstva (svojstva u oblasti ponašanja, uža svojstva ličnosti, kreativna i emocionalna svojstva) bila zastupljena u samo nekoliko odgovora.
Ovakvo mišljenje dele nastavnici oba pola, kao i nastavnici različitog radnog staža.
- IZVOR:
- Grandić, R.,Letić, M.“Roditelji i nastavnici o darovitoj deci i mladima“,Novi Sad,2009.
Neadekvatni socijalni uslovi se u mnogim istraživanjima darovitosti, pojavljuju kao bitan faktor koji izaziva različite probleme u vaspitanju i obrazovanju darovite dece i mladih. U obezbeđivanje optimalnih uslova i oblika rada sa darovitima, pored odnosa darovito dete-odrasli, veoma vazno je itanje odnosa darovito dete-vršnjaci, odnosno pitanje kakav je položaj darovite dece u društvu vršnjaka.
Budući da se često smatra da darovita deca nisu uvek i omiljena pokušali smo da utvrdimo kako roditelji u našem uzroku vide ovaj socijalni aspekt darovitosti. Većina roditelja smatra da poznaju svoje dete, što govori o povoljnim uslovima i dobroj osnovi za opšte pozitivne ishode porodičnog vaspitanja i obrazovanja. Ispoljena je tndencija da veću sigurnost u proceni sopstvenog deteta pokazuju majke u odnosu na očeve. Mesto stanovanja predstavlja značajnu varjablu koja uslovljava razlike između roditelja iz grada i roditelja sa sela. Blagu prednost u proceni pokazali su roditelji kji žive u gradu.
Roditelji uglavnom su zadovoljni radom i školskim uspehom svoje dece. To zadovoljstvo u većoj meri pokazuju roditelji iz grada, što navodi na zaključak da su roditelji sa sela, iako ne nezadovoljni, ipak nešto oprezniji kada se govori o radu i uspehu njihove dece.
Ne postoje značajne razlike u procenjenim razlozima omiljenosti i neomiljenosti između roditelja sa sela i i iz grada, kao ni između roditelja različitog pola, tj. isplatni roditelji razloge (ne)omiljenosti vide na sličan način. Mišljenje roditelja je u skladu i sa evropskim pedagoškim tendencijama izrečenim u brojnim dokumentima o darovitoj derci.
- IZVOR:
- Grandić, R., letić, M.“Roditelji i nastavnici o darovitoj deci i mladima“, Novi Sad, 2009.
|
|