Alkoholizam je bolest zavisnosti od koje mogu bolovati osobe i muškog i ženskog pola. U nekim porodicama to može biti samo otac ili samo majka, a u nekim je to slučaj sa oba partnera.
U slučaju majke – alkoholičara javlja se apstinencijski sindrom novorođenčeta, do koga može doći posle nekoliko sati ili dana nakon porođaja. Apstinencijske smetnje su posledica naglog prekida unošenja alkohola koji je dete za vreme nošenja dobijalo iz majčine krvi. Kod ovih slučajeva novorođenčetu se obično daju male doze odgovarajućeg sredstva i lagano se sprovodi odvikavanje.
http://kutak.forumotion.com/t81-alkohol-i-trudnoaa
Neka deca se identifikuju sa svojim roditeljima alkoholičarima te i sama postaju zavisnici alkohola, a ona kojoj roditelji alkoholičari daju da piju alkohol, na neki način ih imitiraju, te i sama kasnije postaju alkoholičari.
http://zdravlje.krstarica.com/l/tegobe/deca-i-alkohol-posledice/
Za decu alkoholičara ništa nije tako bolno kao stalna opredeljivanja: čas za jednog, čas za drugog roditelja, jer se ona doživljavaju kao realna mogućnost za gubitak oba. Od dece roditelji prikrivaju mnoge sukobe, ali samo delimično, pa se time još više produbljuju osećanje nesigurnosti i straha, učvršćena u najranijem detinjstvu.
Najizrazitiji poremećaji navika u predškolskom uzrastu su: noćni strah, enureza, griženje noktiju, problemi sa ishranom, sisanje prstiju, mucanje, hodanje u snu, napadi nekontrolisanog besa, a veoma su rasprostranjene i fobične neurotične reakcije.
Stalna izloženost dece protivrečnim emocionalnim i vaspitnim uticajima roditelja dovodi do hipersenzitivnosti. Mnoga deca alkoholičara se povlače u sebe, maštaju, postaju preosetljiva i zbog toga se kasnije u životu teže prilagođavaju i snalaze. Nesrećno detinjstvo doprinosi njihovoj psihičkoj neuravnoteženosti, nesamostalnosti i nepoverljivosti prema ostalim ljudima.
Redovno školovanje i budućnost dece alkoholičara dovedeni su u pitanje. Oni obično pružaju otpor prema učenju i školi, koji se može interpretirati kao manifestacija generalizovanog odbacivanja autoriteta, mada je znatno češće posledica neadekvatne edukacije i nerazvijenih radnih navika. Postižu slab uspeh u školi, jer su zaplašena, nesigurna u sebe i nemaju osnovnih uslova za rad. Nemogućnost koncentracije, pažnje, gubitak interesovanja za školu i dr. su česti pratioci problema u učenju. Oni ne razvijaju dovoljno ne samo svoje intelektualne potencijale, već ni socijalno prihvatljive norme svoje sredine, posebno pozitivan stav prema društvenim obavezama. Otuda je neuspešno školovanje, buntovno reagovanje, ometanje normalne školske nastave, suprotstavljanje nastavnicima i negativno herojstvo značajan indikator poremećenog ponašanja kod dečaka, dok se devojčice obično povlače u sebe, potištene su, osećaju se kao da nekom smetaju.
Dešava se da deca alkoholičara beže iz roditeljskog doma da bi izbegli mučnu, napetu atmosferu gde su ugrožena, gde nemaju topline, materijalne i psihičke sigurnosti. Traže društvo na ulici. Traže autoritete, jer to njihovi roditelji više nisu. Takvoj deci ulica postaje utočište.
Šta će od deteta postati, delikvent ili stabilna i pozitivna ličnost, to ne zavisi samo od uticaja alkoholičara i porodice. Mnogo zavisi i od toga koje predispozicije i koju frustracionu toleranciju je dete sa rođenjem donelo sa sobom. Ako su pozitivni uticaji porodične sredine (majka, baba, deda, starija braća i sestre) kao i savesnog pedagoga doraslog ovoj delikatnoj situaciji dovoljno jaki, dete se može razviti u stabilnu i pozitivnu ličnost.
Izvor: alkoholizam.com
Leave a Reply