Podela igre
a) Igre uloga, imitativne igre su: u ranijoj fazi radi se o imitaciji zvukova pojedinih predmeta, kasnije, s razvojem deteta igre postaju sve bogatije, a dete određuje način i sadržaj ostvarivanja zamisli.
b) Igre dramatizacije su: razvijaju izražajnost govora, a iziskuju pribor i materijale.
c) Konstruktivne igre to su stvaralačke igre deteta koje razvijaju percepciju, finu motoriku, utiču na razvoj mašte i kreativnosti.
a) Narodne su: puštanje zmaja, zagonetke, kolo, žmurke prenose se predanjem.
b) Pokretne igre, elementarne igre su: često su praćene rečima ili pesmom, sadrže određeni zadatak, a za cilj obično imaju razvijanje određene fizičke sposobnosti.
c) Didaktičke igre: imaju poseban uticaj na detetov spoznajni razvoj, sadrže zadatke, pravila i cilj.
Uz navedene vrste igara, nužno je spomenuti i FUNKCIONALNU IGRU koja se javlja u ranom detinjstvu, a koja se definiše kao igra novim funkcijama koje kod deteta sazrevaju – motoričkim, čulnim, perceptivnim. Ona je određena ranom socijalnom interakcijom, a javlja se oko osmog meseca života deteta. Postupno se u drugoj godini života funkcionalna igra smanjuje, a razvojem deteta raste intenzitet stvaralačkih i igara s pravilima.
-
Igra je slobodna i spontana aktivnost deteta.
-
Igra ne obuhvata dostizanje nekog specifičnog cilja jer je sam proces igre važniji od rezultata.
-
Tok igre i njen ishod su uvek neizvesni.
-
Igra je sažeto i skraćeno ponašanje.
-
Propisana je, u smislu prihvatanja međusobnih dogovora i pravila koji vrede do trenutka kad se uvode i vrednuju nove zakonitosti.
-
Igru karakterise divergentnost, odnosno ponašanje organizovano na nov i neobičan način, gde sve može biti i naopačke. Kod divergentnog mišljenja ne postoji nešto "što ne valja", svaka komponenta igre je prihvatljiva.
-
Igra je fiktivna u odnosu na stvarni svet.
Teorija igara se može definisati kao grana primenjene matematike ili kao grana ekonomske teorije koja se bavi analizom procesa odlučivanja manjeg broja aktera. Ono što povezuje ovu matematičku teoriju sa drugim oblastima, posebno politikom, jeste priroda čoveka da najradije projektuje i planira svoju dobit kroz gubitak drugog igrača.
Teoretičari igara definišu same igre, proučavaju i predviđaju ponašanje igrača, učesnika u igri, kao i adekvatne strategije. Naočigled različiti pristupi igri mogu proizvesti slične događaje i rezultate u okviru jedne igre.
Izvori:
Leave a Reply