Destruktivne igre
Obezglavljene lutke, polomljeni kamioni i autići, to je ono sa čim se susreću svi roditelji. Neretko su to i skupe igračke koje je dete dugo želelo. Zato roditelje zbunjuje, ali i brine kada i takve igračke ubrzo budu u delovima koje je nemoguće ponovo spojiti u celinu.
Možda nismo razmišljali da dete to nije uradilo zato što je htelo da pokvari svoju igračku koju je dobilo, koju je maštalo da će dobiti. Postoji znatiželja kod deteta da vidi na koji način taj predmet funkcioniše, kako je napravljen i to je upravo ono razvojno i divno u detetu, kreativan način da dođe do logičkih veza kako neki predmeti funkcionišu. Postoji nešto što nije baš kreativno, a javlja se na tom uzrastu, to je kad deca u destrukciji, u napadu besa, agresije, lome i bacaju svoje ljubljene igračke.To je razvojni period deteta, nije beznačajan, ali ako duže traje ta destrukcija moramo ispitati zašto dete to radi.
Igra je centralna stvar dečijeg sveta. Pomozite mu da se igra što kvalitetnije, tako što ćete podsticati njegovu maštu i kreativnost.
Od toga kakve smo igre igrali kao deca u mnogo čemu određuje naše ponašanje kasnije. Koliko je igra u čovekovom životu značajna potvrđuju igre, od sportskih do ljubavnih, koje se odrasli igraju u toku celog života.
Didaktičke igre
Didaktičke igre, su takve igre, kod kojih je osnovna karakteristika da u podređene nekim specijalnim vaspitno-obrazovnim zadacima koji su unapred postavljeni, a koji se mogu odnositi na intelektulani razvoj, razvoj psihomotorike, discipline, socijalno–moralnih osobina ili uopšte socijalizacije deteta po mišljenju A. D. Dobud.
Za uspešno uključivanje igre u v. o. proces, vaspitač treba da poznaje njene razvojne mogućnosti. Igre i igračke najbolje je ponuditi deci u određenom sistemu, kako bi se mentalne radnje koje sadrže u svojim pravilima stalno usavršavale i dobijale u opasnosti, a deca napredovala u razvoju. Posto didaktičke igre uglavnom izmišljaju odrasli pre njima su određeni zahtevi koji su postavljeni kako bi se sistem didaktičkih igara usmerio ka svom osnovnom cilju, razvoju opšte mentalne sposobnosti deteta. Zahtevi polaze od toga da se didaktičkim igrama:
-
sadržaj i intelektualne operacije daju kao povezane serije što dovodi do sistema intelektualnih operacija;
-
da se mentalne radnje, podsticane kod dece stalno usavršavaju;
-
davati prednost operacijama koje kod dece omogućuju eksperimentisanje, traganje, različite prilaze u pronalaženju rešenja, što ostvaruje jedan od osnovnih zadataka;
-
izgrađivanje dečjeg poverenja u sopstvene mogućnosti i oslanja se na sopstvene mogućnosti i logiku;
-
svakom učeniku u igri treba omogućiti da “da prevazilazi samog sebe za glavu”, da igra vuče njegov razvoj, da se ne zanemari afektivni element igre;
-
da podstiu dečju inicijativu za originalnim pristupima rešenja problema;
-
da greške u igri budu izgovor saznanja i podsticaj na traganje za efikasnijim rešenjima;
-
da razvija osetljivos za problem i spremnost za nove problem.
Didaktičke igre stvaraju pozitivne uslove za primenu različitih znanja, pomažu intelektualni razvoj, deluju na razvoj psihomotorike, discipline, imaju emocionalnu vrednost.
Izvori:
Dr Emil Kamenov, "Dečja igra", Zavod za udžbenike, Beograd, 2006.godina
Časopis "Moje dete", Beograd, avgust 2010. godina
Leave a Reply