(1972–2025)
S dubokom tugom primili smo vest da je 8. aprila 2025. godine u Novom Sadu preminula naša uvažena i draga koleginica profesorka strukovnih studija dr Marija Aleksandrović. Opraštamo se od izuzetne profesorke, naučnice, kulturne poslenice, koleginice i prijateljice, čiji je život i rad ostavio dubok i neizbrisiv trag u obrazovnom, naučnom, kulturnom i društvenom kontekstu, kao i u našim ličnim i profesionalnim životima. Stojimo pred prazninom koju ostavlja odlazak profesorke Marije, u tišini koju reči teško mogu ispuniti, ali koju potreba zahvalnosti i sećanja traži da oslovimo.
Draga koleginice, otišla si previše rano. Još nismo završile sve što smo planirale. Još uvek su tu nenapisane stranice, neizgovorene reči, neostvareni snovi i želje… Kako da uđemo u naš kabinet i da više ne čujemo tvoj glas, da više ne vidimo tvoj topli osmeh?
Profesorka Marija Aleksandrović rođena je 1972. godine u Novom Sadu. Obrazovanje iz oblasti srpske književnosti i jezika stekla je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, gde je sa zapaženim uspehom završila osnovne i magistarske studije, sa užom specijalizacijom u proučavanju romske usmene književnosti, kao i doktorske studije, stekavši titulu doktora književnih nauka. Doktorska disertacija posvećena romskoj usmenoj književnosti i narativnim strukturama romskih bajki već tada je najavila njeno životno polje delovanja: očuvanje i afirmaciju romske jezičke i kulturne baštine kroz akademski diskurs.
Od školske 2008/2009. godine radila je na Visokoj školi strukovnih studija za vaspitače „Mihailo Palov” u Vršcu (danas Visoka strukovna vaspitačka i medicinska škola u Vršcu), gde je 2016. izabrana u zvanje profesora strukovnih studija za predmete: Romski jezik, Književnost za decu na romskom jeziku i Metodika razvoja govora na romskom jeziku. U školskim 2015/2016. i 2016/2017. godinama predavala je Savremeni romski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Katedri za orijentalistiku. Zvanje naučne saradnice stekla je 2022. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Tokom svoje karijere objavila je više od 50 naučnih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima, koji su obuhvatali teme iz oblasti romske književnosti, folkloristike i interkulturalnog obrazovanja. Bila je koautorka i urednica priručnika, početnica, slikovnica, čitanki i udžbenika, zbirki priča i pesama na romskom jeziku, koji se danas koriste u obrazovnom sistemu. Između mnogih, izdvajamo monografiju nacionalnog značaja ,,Simboli usmene književnosti Roma – zastupljenost i značenje”, te dela koja je sa velikom ljubavlju stvarala, posebno kada je pisala za decu: ,,Bacila sam jabuku u peć: romske epsko-lirske i lirske pesme”, ,,Drama za decu „Agni božanstvo vatre” i druge priče”, ,,Nava, nava kazom si tumen thava / Reči, reči koliko imate konaca”.
Učestvovala je i rukovodila u više nacionalnih i međunarodnih projekata, koji su se bavili jezičkom inkluzijom, obrazovanjem i interkulturalnim pedagoškim pristupima, imala zapažena učešća na više od 30 domaćih i međunarodnih naučnih skupova, sa izlaganjima u zemlji i inostranstvu, uključujući i predavanje u Švedskoj o značaju učenja romskog jezika u školama. Bila je autorka i realizatorka desetak programa stručnog usavršavanja, pored ostalog i za jačanje kompetencija nastavnica i nastavnika romskog jezika. Za svoj rad i doprinos kulturi i obrazovanju, profesorka Marija Aleksandrović dobila je više nagrada i priznanja, među kojima se ističu: Prva nagrada za kratku prozu na Međunarodnom festivalu romske proze i poezije „Jatagan mala” (2021, Beograd) i prvo mesto u kategoriji za dečju dramu ,,Agni – the deity of fire” (2024, Italija).
Osim u obrazovanju, ostavila je neizbrisiv trag u institucionalnom razvoju romskog jezika i kulture. Kao članica Odbora za proučavanje života i običaja Roma pri SANU, Međunarodnog naučnog savetodavnog odbora u Romskom istraživačkom centru Univerziteta u Poljskoj, delovala je u povezivanju akademske zajednice sa potrebama romske zajednice – istovremeno bivajući i most i ogledalo. Sistematski se bavila kulturnom i socijalnom emancipacijom romske zajednice, mentorskom podrškom učenicama i učenicima romske nacionalnosti, dajući posebno značajan doprinos rodnim studijama.
Tokom celokupnog perioda svog profesorskog angažovanja, profesorka Marija Aleksandrović bila je aktivna članica Organizacionog odbora Jezičkog kluba Visoke škole u Vršcu. Posvećeno je radila sa studentkinjama i studentima na pripremi predstava, radionica i drugih aktivnosti na tri jezika – srpskom, rumunskom i romskom, zajedno obeležavajući redovito i sve značajne datume, uključujući i Međunarodni dan maternjeg jezika, Međunarodni dan romskog jezika, Međunarodni dan pismenosti…
Posebno pamtimo svečanu Akademiju održanu povodom obeležavanja Svetskog dana Roma i desetogodišnjice obrazovanja vaspitača na romskom nastavnom jeziku u Vršcu 2019. godine. Simbolično i potresno, baš na taj dan – 8. april – dan koji je obeležavala sa dubokim poštovanjem, koleginica Marija nas je zauvek napustila. Kao da je i svojim tihim odlaskom želela još jednom da nas podseti na vrednost jezika, identiteta i predanosti zajednici i obrazovanju.
Draga koleginice, znaš da si u jednoj od svojih priča napisala da se na mestu gde zemlja ljubi nebo nalazi Brdo sreće. Mi smo uspeli da se popnemo na to Brdo sreće, jer smo te imali pored nas.
Danas, kada profesorka Marija Aleksandrović više nije među nama, praznina je velika a nasleđe veličanstveno. Njeno ime ostaje u naslovima knjiga, u sećanjima koleginica i kolega, studentkinja i studenata, poštovalaca njenoga rada, u rečenicama romske dece koja prvi put čitaju na svom jeziku i u jeziku koji je ljubila, čuvala i oblikovala. Iskreni izraz saučešća upućujemo njenoj porodici, sa posebnim pijetetom i podrškom njenom sinu.
Draga koleginice Marija,
Neka ti je večni mir, a tvoje ime – živo među nama.
Stručno veće za maternje jezike sa kolektivom
Visoke strukovne vaspitačke i medicinske škole u Vršcu