Nasilje postoji u skoro svakom području čovekovog života. Zastrasujuća je činjenica da su deca žrtve zlostavljanja unutar porodice. Ovaj oblik porodične patologije preživljavaju mnogi dečaci i devojčice na svim kontinentima, u svim državama sveta, na svim ekonomskim nivoima i u svim etnickim grupama.
Na žalost deca zlostavljanje doživljavaju u sopstvenom domu, često od rodjenja. Mnogi ljudi pate zbog pretrpljenog zlostavljanja u detinjstvu i ako se to traumatično iskustvo ne identifikuje i ne leči, emocionalne i bihejvioralne posledice mogu biti trajne. Posledice najčešće odmah vidljive, nego se ispoljavaju posle sistematskog zlostavljanja deteta u dužem periodu.
Teorijska razmatranja i istraživanja ukazuju da psihičko zdravlje odrasle osobe zavisi od nasleđa i uslovima u kojima se određena osoba razvijala kao dete.
Zato Kuburić Z. u knjizi ,,Porodica i porodično zdravlje dece” ističe:“Zato ako ne možemo direktno da utičemo na genetsku strukturu dece,možemo da obezbedimo sredinu koja ce pozitivno uticati na očuvanje zdravlja dece.“ Zdrava porodična sredina je jedina pogodna za normalni razvoj ličnosti deteta. To je sredina u kojoj postoji medjusobno poverenje, razumevanje,ljubav, kako između roditelja tako i između roditelja i dece.
Ukoliko detetu pružimo sasvim drugačiji vid odrastanja od pomenutog, deca prihvataju neprihvatljiva ponašanja, koja se kasnije manifestuju kao ignorisanje, odbacivanje, pretnje, zastrašivanje i td.
Uglavnom sredina dugo ne prepoznaje ove poremećaje i tek kod izbijanja porodične krize, pocinje da uviđa nedostatke. A ta krizna porodična stanja ispoljavaju se najčešće kroz destruktivno ili devijantno ponašanje deteta, kao sto su narkomanija, alkoholizam, delikventno ponašanje i td.
Ovo simptomatsko ponašanje deteta neophodno je na vreme uočiti i pružiti mu ljubav i terapiju.
Zaključak:
Emocionalno zlostavljanje se definiše kao činjenje i nečinjenje roditelja ili staratelja, kao sto je odbacivanje, vređanje, izolacija, terorisanje, verbalno napadanje i slično što može da izazove ozbiljne i trajne poremećaje u detetovom emocionalnom razvoju. Ovaj oblik zlostavljanja je najteže utvrditi, a često zahteva ekspertizu stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja.
Izvor:
http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/1450-6637/2004/1450-66370403035L.pdf
Odličan rad, koleginice! 🙂 Podstiče na razmišljanje… Samo napred! 😉
Mislim da na jednu od recenica treba posebno obratiti paznju a to je ,,Da deci obezbedimo sredinu koja ce pozitivno uticati na ocuvanje zdravlja dece“ 🙂 Svidja mi se 🙂 Bravo koleginice Merima 🙂
hvala kolega,vi ste mi bili uzor 🙂
Nazalost ova vrsta zlostavljanja je zaista cesta, i najgore od svega je, kao sto je u zakljucku receno, sto se tesko utvrdjuje, i sto je vecina nas svesna toga a ipak ne moze mnogo da se ucini po tom pitanju. 🙁
Nadam se uzor po angažovanju… 😉
Hvala svima na podrsci,trebamo obratiti paznju na ovakve situacije i odmah reagovati ,ni jedno dete ne zasluzuje da bude ugrozeno u sopstvenoj porodici…Svako dete treba da ima srecno i lepo detinjstvo.
Bar toliko mozemo…
porodicakis,
Naravno,uzor po angazovanju i nacinu razmisljanja,
Bojane svaka cast ,zasluzujes sve pohvale
Svaka čast koleginice!Super je rad.Samo tako nastavite.
mnogo je dobar clanak 🙂 svaka cast…mislim da je ovo jako korisno da se procita…