Pojam: ponašanje kojom se nanosi šteta drugoj osobi (posledica). Ponašanje koje se manifestuje u napadu na druge osobe, a sa namerom da se drugoj osobi nanaese šteta (namera). Treba razlikovati agresivnost kao način reagovanja od agresivnog motiva. Urođena i prirodna reakcija na ugroženost ili frustraciju (sprečavanje zadovoljenja potrebe) ponašanje koje ima jasan i svestan cilj da nekoga povredi ili mu nanese štetu (prava agresivnost). Ovo razlikovanje nije uvek jasno.
Shvatanja o poreklu agresivnog ponašanja
Osnovni urođeni pokretač ljudskog ponašanja. Postoje urođene komponente, ali se ističe i značaj sredinskih uslova (učenja). Agresivno ponašanje isključivo ili prvenstveno stečeno i naučeno.
Instiktivistička shvatanja
S. Frojd: instikti života i instinkti smrti
Instikt smrti (Tanatos): nesvestan motiv (samo) destruktivnosti; psihološki izraz principa konstantnosti koji vlada u celoj prirodi – živi procesi pokazuju tendenciju ka stabilnosti koja postoji u neorganskom svetu – ka stanju mirovanja. Agresivni nagon izraz instinkta smrti (težnja ka autodestrukciji, sopstvenoj smrti, projektovana na druga bića).
Hidraulički model agresivnosti
Ana Frojd, H. Hartman
U organizmu se stvara i akumulira kako libidinozna, tako i agresivna energija; ako se ne oslobodi putem socijalno prihvatljive akcije, pojaviće se kao rušilačka i destruktivna snaga, napad na druge osobe. Agresivno ponašanje izaziva zadovoljstvo jer znači oslobađanje od tenzije.
K. Lorenc: moćan urođeni instikt agresivnosti važan za održanje vrste
Kod ljudi je agresivnost cilj za sebe, a ne sredstvo za ostvarenje drugih ciljeva kao kod životinja. Ljudi se međusobno ne bore zato što su podeljeni u tabore, već su podeljeni zato što postoji potreba za agresivnim ponašanjem. Kod životinja su se razvile inhibicije agresivnosti prema pripadnicima iste vrste, ali ne i među ljudima
Leave a Reply