„Politika“, 8.oktobra 2011.
Američki naučnici Džek Galant i Šinji Nišimoto sa Kalifornija univerziteta u Berkliju rekonstuisali su na osnovu aktivnosti mozga i moždanih talasa slike iz filmova, koje su pre toga gledali učesnici u ovom nesvakidašnjem eksperimentu.
Psiholog Galant je, tim povodom, rekao: „Otvorili smo prozor u ‘filmove’ našeg duha“, a njegov kolega, Nišimoto, smatra da je „naše prirodno vizuelno iskustvo isto kao gledanje jednog filma“.
Nakon detaljnog opisa ovog eksperimenta, koji je po mišljenju kritičara koliko fascinantan, toliko opasan, pomenuti naučnici su objasnili da su filmske scene u mozgu učesnika eksperimenta rekonstruisane na osnovu podataka koji potiču iz aktivnosti njihovog mozga, u rasponu od mesta u koje, u odredjenom trenutku, dotiče najveća količina krvi, do neurosignala, koji se, zatim, zahvaljujući teorijskom modelu, kompjuterski interpretiraju.
Reč je, dakle, o prvoj uspešnoj rekonstrukciji stanja ljudskog duha prilikom dinamičkog opažanja slika iz spoljnjeg sveta, čemu su, inače, prethodili mnogobrojni eksperimenti, uključujući i one koji su iz domena fantastike, čiji je popularni naziv „mašine za čitanje misli“.
Jedno od presudnih saznanja koje je omogućilo stvaranje modela, na osnovu koga se može pratiti kako se u mozgu preradjuju slike iz gledanih filmova, bilo je naučno objašnjenje prerade vizuelnih signala. Naime, eksperimentalno je utvrdjeno da izmedju ćelija na retini oka i ćelija u odredjenom delu mozga postoje receptivna polja, u kojima se registruje kretanje, osvetljenost, boja itd. Što znači, izmedju slike vidjenog objekta i one koja je preradjena u mozgu postoji strukturalna sličnost. U vizuelnom korteksu nalazi se na desetine hiljada trodimenzionalnih tačkica za sliku, čiji je volumen oko deset kubikmilitetra.
Robert Turner, direktor Maks – Plank – Instituta za neurofiziku u Lajpcigu, smatra da izvedeni laboratorijski eksperiment potvrdjuje da ljudski mozak ne uči u svakom trenutku sve iznova, već da su čulni nadražaji u velikom broju slučajeva podsticajne činjenice za ‘scenarije’ koji su već poznatil judskom duhu. Na tome počivaju i metode kalifornijskih istraživača pomoću kojih je izvršena rekonstrukcija gledanih filmova na osnovu merenja aktivnosti mozga, objasnio je Turner, jedan od najuglednijih eksperata za funkcionalnu magnetnu rezonancu.
Rajner Gebel, profesor univerziteta u Mastrihtu, kome je poveren projekt Evropske unije čiji je cilj otkriće „funkcionalnih kodova mozga“, ne spori značaj otkrića američkih naučnika. Medjutim, on smatra da se još ne može govoriti o „vizuelizaciji“ misli, jer u pomenutom eksperimentu, slike su simulirane iz spoljašnjosti. Ako naučnicima podje za rukom da prodru u unutrašnje procese moždanih aktivnosti i otkriju slike bar mentalnih procesa i predstava, onda će nas to približiti „čitanju ljudskih misli“. Medjutim, veliki uspeh naučnih rezultata iz Berklija je dokaz da je vizuelizacija vidjenog moguća.
To daje realnu nadu da se postigne i vizualizacija predstavljenog.
Leave a Reply