Kako pomoći deci sa razvojnim poremećajima

Tretman koji se primenjuje kod razvojnih poremećaja dece:

a) Opšta razvojna diskalkulija

1. relaksacija koja pozitivno deluje na psihičke funkcije
2. vežbe reedukacije psihomotorike – vežbe lateralizacije i orijentacije u prostoru.
3. usavršavanje pojmovnog mišljenja, slušanje izgovorenih reči, vođenje razgovora, imenovanje predmeta, pojava, brojeva, slova, prepoznavanje predmeta i pojava, matematičke igre.

b) Razvojna disgrafija

1. vežbe opšte reedukacije psihomotorike, osamostaljivanje pokreta, ujednačavanje tonusa i orijentacija u prostoru.
2. početne vežbe pisanja i razlikovanje prostornih odnosa
3. vežbe relaksacije uz muziku

 c) Razvojni poremećaj motornog funkcionisanja                

Deca sa ovim razvojnim smetnjama su nespretna u vršenju pokreta i usporena u izvršavanju odredjenih aktivnosti. Inteligencija je u granicama proseka. Dominira nezrelost osećajnog života, nepoznavanje delova tela. Govor je oskudan.
Tretman
1.vežbe reedukacije psihomotorike
2.vežbe za opuštanje mišića
3.korišćenje pokreta i reči radi otkrivanja telesne celovitosti
4.perceptivne vežbe i motivacioni trening za odredjene aktivnosti, predmete ili osobe

d) Tikovi

1.primena metoda relaksacije
2.reedukacija psihomotorike
3.psihoterapija i lekovi
4.savetovanje roditelja

e) Razvojni hiperkinetički sindrom

1.vežbe relaksacije
2.poznavanje delova tela
3.vežbe lateralizovanosti
4.vežbe za prepoznavanje drugog
5.vežbe kontrole impulsivnosti
6.vežbe koordinacije pokreta

f)  Poremećaji ponašanja

1.socioterapija
2.psihoterapija
3.reedukacija psihomotorike
4.terapija lekovima i hormonima

g ) Nedovoljna mentalna razvijenost

Ispod – prosečna inteligencija IQ 70 – 90
Ovakva deca pohađaju redovnu školu, ali imaju teškoće u usvajanju vaspitno – obrazovnih sadržaja naročito matematike, srpskog, početnog čitanja i pisanja. Teško shvataju govorne sadržaje.
Tretman
1.reedukacija psihomotorike
2.podsticaji govornog razvoja
3.metodički pristup koji sadrži konkretne sadržaje podeljene na delove

h) Dečiji Autizam

1.vežbe masaže, golicanja
2.vežbe pasivnih pokreta
3.vežbe skrivanja
4.igre u dvoje
5.razvoj govora i jezika
6.socijalni i emocionalni razvoj
7.razvoj igre, pažnje, motivacije i interesovanja

i) Aspergerov sindrom

1.razvoj socijalnih i komunikativnih veština
2.razvoj emotivnog izražavanja i adaptacije na nove situacije
3.učenje socijalnih pravila ponašanja i odnosa sa drugim ljudima

http://www.anima.autentik.net/poremecaj_psihomotorike.php

Aspergerov sindrom

Aspergerov sindrom je oblik autizma. To nije mentalna bolest i nije uslovljena lošim vaspitanjem. U težim oblicima remeti detetov normalan život i razvoj. U blažim oblicima predstavlja izraženu različitost od drugih. Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj obeležen nesposobnošću razumevanja – kako se ponašati u društvu. Druge karakteristike su: nespretnost i neusklađeni pokreti, poremećaj društvenog kontakta s ekstremnom usmerenošću ka sebi(egocentričnost), ograničenim interesovanjima i/ili neuobičajenim interesovanjima, ponavljanim rutinama i ritualima, naročito govora i jezika i neverbalnim problemima u komunikaciji. Uopšteno, deca sa Aspergerovim sindromom pokazuju vrlo malo izraza lica osim ljutnje i žalosti. Teškoće su u oblasti finih socijalnih odnosa, spontanog interesovanja da se podeli zadovoljstvo ili otkrića sa drugima. Mnoga deca imaju izvrsnu memoriju i talentovani su za umetnost (muzika, slikarstvo, književnost) pa ih zanimaju jedno ili dva područja. Mogu nadugo i naširoko razgovarati o omiljenoj stvari i ponavljati reč ili frazu jako puno puta. Deca sa Aspergerovim sindromom sklona su boravku u „sopstvenom svetu“ i zaokupljena sobom i svojim rasporedom. Njihova čula su intenzivnija, snažnije osećaju površine, temperaturu i ukus, a misli su im usmerenije. Aspergerov sindrom se obično primećuje u trećoj godini. Većina osoba sa Aspergerovim sindromom ima prosečnu ili natprosečnu inteligenciju.

Uzrok nastanka
Niko ne zna šta uzrokuje pojavu AS, iako mnogi naučnici prepoznaju genetske faktore. Sprovode se brojna istraživanja čija je svrha povećanje razumevanja ovih bolesti i nalaženje načina za njihovo lečenje i sprečavanje.

Dijagnoza
Nedostaci uzrokovani Aspergerovim sindromom ne uoče se uvek lako, pogotovu u blažim oblicima. Dete je obično prosečne ili natprosečne inteligencije, ali nema uobičajene potrebe za drugom decom.

Lečenje
Ne postoji specifično lečenje za Aspergerov sindrom. Lečenje je simptomatsko i rehabilitaciono i uključuje psiho-socijalne i psiho-farmakološke intervencije kao što su: psihoterapija, edukacija roditelja, promena ponašanja, vežbanje društvenih veština, edukacija i/ili primena lekova (psihostimulansi, antidepresivi, beta blokatori). Specijalizovani terapeuti za autistične poremećaje postoje, ali u većini slučajeva, roditelji su ti koji moraju najviše da se angažuju. Roditelji moraju da popune praznine u nedostatku odgovarajućih programa radeći kod kuće sa decom.Terapija lekovima preporučuje se samo u slučajevima ekstremnog ponašanja koje se mora kontrolisati. Ali ti lekovi ne leče uzroke ovog sindroma. Iako se neki simptomi mogu ukloniti lekovima, glavni problem još uvek ostaje.

Prognoza
Deca s Aspergerovim sindromom imaju bolju prognozu od ostalih oblika razvojnih poremećaja i imaju veću verovatnoću adekvatnog odrastanja i nezavisnog samostalnog funkcionisanja. Ipak će ove osobe u većini slučajeva i dalje pokazivati blage poremećaje pri društvenim kontaktima. Takođe je povećan rizik za razvoj psihoza (mentalni poremećaj) i/ili poremećaja raspoloženja kao što je depresija u kasnijim godinama. Iako odrasli s AS imaju uspešne karijere i zanimljive živote, uvek će ih smatrati neobičnim ljudima.

Literatura: http://www.anima.autentik.net/poremecaj_psihomotorike.php
http://www.stetoskop.info/Aspergerov-sindrom-874-c31-sickness.htm

Bulimija

 Bulimija (bulimia nervosa) je poremećaj ishrane koji je, slično anoreksiji, psihološkog porekla, a što se tiče efekata može biti opasna po zdravlje. Bulimija je poremećaj ishrane u kome osoba gubi kontrolu nad ishranom, prejeda se, a potom pokušava da sanira štetu povraćanjem. Osobe koje pate od ovog poremećaja takođe mogu upotrebljavati diuretike i laksative, kao i sredstva za suzbijanje apetita. Ovako bulimičari sprečavaju gojenje i ublažavaju depresivna stanja koja prate ovaj poremećaj.

Bulimija je stanje koje pogađa uglavnom žene i to 8-9 puta češće nego muškarce. Bulimija se pojavljuje rano, već u adolescenciji, a često se javlja u kombinaciji sa anoreksijom (u oko 20% slučajeva). Ipak, ovaj poremećaj se uglavnom samostalno javlja. Ako osoba prihvati da ima problem, ona se može izlečiti uz stručnu pomoć, i moguće je da se bolest neće vratiti godinama. Ponekad se, doduše ne često, bolest vrati u odraslom dobu.

Tipovi bulimije

Postoje dva osnovna tipa bulimije, od kojih je jedan direktno vezan za vežbanje i trčanje.

  1. Tip čišćenja – bulimičarke svesno izazivaju povraćanje da bi se rešile hrane pre nego što se ona svari i tako sprečile dobijanje na težini. Uz to koriste i druga sredstva poput laksativa i diuretika, a rade i klistiranje.
  2. Tip vežbanja – Ovaj tip bulimije je dosta ređi, javlja se u svega 7% slučajeva. Kod ovog tipa bulimičarke pokušavaju da ponište efekat unete hrane, tako što se posle epizode prejedanja bace na preterano vežbanje, trčanje ili  aerobik. Prvi “tip čišćenja” takođe može da upražnjava vežbanje, kao sekundarni vid kontrole kalorija.

Tip čišćenja – simptomi

Devojka se jedno vreme uzdržava od uzimanja hrane, a priprema se za epizodu u kojoj gubi kontrolu i prejeda se. Ponekad se služi i laksativima, ali i preparatima za mršavljenje. Anoreksičarke se ponašaju slično, s tom razlikom što potiskuju svoje porive, dok ih bulimičarke ispoljavaju. Osobe koje imaju bulimiju mogu imati epizode povremeno (1 mesečno) ili jako često (više puta dnevno). U zavisnosti od učestalosti epizoda mogući su različiti zdravstveni problemi. Mogu stradati: želudac, jednjak, gušterača, pljuvačne žlezde, mogu se pojaviti karijes i paradentoza, kao i grčevi u rukama i nogama. Zbog povraćanja, gube se elektroliti što je udar na kardiovaskularni sistem, pre svega na srce, ali i na nervni sistem – može dovesti do depresije.

Bulimija “tipa vežbanja”

Bulimija “tipa vežbanja” razlikuje se po tome što se efekti vezani za povraćanje ne javljaju. Samim tim srce i nervni sistem su manje na udaru, ali je ceo digestivni trakt pod jakim uticajem prekomerne količine hrane. Javljaju se i problemi sa tvrdom i neredovnom stolicom, čirom… U pitanju je ozbiljan poremećaj ishrane i za njegovo lečenje je potrebno pre svega razumeti da problem nije jednostavan, pa da ni rešenje ne može biti jednostavno. Bulimija se leči psihoterapijom. Uzroci bulimije nisu pouzdano jasni, ali se smatra da su pritisci i sukobi unutar familije neki početni preduslov za nastanak bulimije. Kada se bolest otkrije obavezna je poseta lekaru, nutricionisti i psihologu, ali tu je i problem što osoba koja ima bulimiju ne želi da prizna da je nešto loše sa njom i vešto krije svoj problem.

Dijagnoza

Lekar može da dijagnostifikuje bulimiju ako su zadovoljeni neki uslovi od kojih je najvažniji da postoje bar dve epizode nedeljno u trajanju od najmanje 3 meseca. Ovde se kao terapija koristi Kognitivna bihevioralna terapija – Cognitive behavioral therapy (CBT). Ova terapija uči obolele da se ne prepuštaju automatskom razmišljanju, već da budu potpuno svesne svakog svog postupka. Terapijom se pokušavaju promeniti navike (prejedanje i čišćenje), a analizira se ponašanje i predlažu rešenja kako se ono može promeniti. Između seansi, pacijentkinja dobija tačno određena uputstva šta da čini. Drugi cilj je usredsrediti se na problem i suprotstaviti se negativnim mislima koje doprinose destruktivnosti ovog poremećaja. Psihoterapija može uključivati pojedinačne, porodične ili grupne seanse. Uz ovo mogu, a ne moraju da se koriste i lekovi antidepresivi. S obzirom da je vežbanje, tj. trčanje jedan vid terapije depresije, bulimičarke “tipa vežbanja” obično ne koriste medikamente, ili makar u manjoj meri.

Pokazatelji bulimije: Emotivne karakteristike: Telesne karakteristike:
Osobe su često idealne težine česta promena raspoloženja gubitak zubne gleđi
jak strah od gojaznosti depresija, neraspoloženje problemi sa zubima, karijes, itd.
preterano konzumiranje hrane impulsivnost ispucale usne
tajno konzumiranje hrane zloupotreba lekova i alkohola problemi sa štitnom žlezdom
jak i čest osjećaj gladi samopovređivanje bolovi u grlu i stomaku
preokupacija mislima o hrani, totalan gubitak samopoštovanja neredovan menstrualni ciklus
nedostatak kontrole u blizini hrane potreba za prihvatanjem od strane okoline problemi sa srcem i mišićima

 http://www.trcanje.rs/mrsavljenje/bulimija/

Febrilne konvulzije

Povišena temperatura kod male dece može biti bezazlena pojava  ili može dovesti do dramatičnih dešavanja – febrilnih konvulzija. Ti nevoljni grčevi tela svojim izgledom i svojim trajanjem izazivaju strah, paniku i očaj roditelja.

 Febrilne konvulzije (FK) nastaju pri povišenoj temeperaturi, u toku infekcija koje primarno ne zahvataju centralni nervni sistem (CNS). Javljaju se u uzrastu od 3 meseca do 5 godina.

Uzrok nastanka

Etiologija FK je još uvek nepoznata. Genetski faktori imaju značajnu ulogu. Nasleđivanje je, najverovatnije, autozomno dominantno ili poligensko.

Klinička slika

FK se najčešće javlja za vreme iznenadnog, brzog porasta telesne temperature. Temperatura je u većini slučajeva  38,5 – 39,5°C. Manifestuju se različito. Najčešće je to podrhtavanje i grčenje celog tela (toničko-kloničke kontrakcije skeletne muskulature) ili samo kao grčenje (tonične) ili samo podrhtavanje (kloničke). Mogu da se ispolje kao iznenadna mlitavost deteta (atonične), napad trnjenja i bola (senzorni napad), zatim kao napad lučenja pljuvačke, povraćanja i preznojavanja (vegetativni napad) ili čak u obliku apsansa (mali napad). Klinička slika je veoma dramatična i frustrirajuća za svakog roditelja. Najčešće se FK ispoljavaju kao tzv. generalizovani ili veliki napadi u kojima dete okrene i fiksira očne jabučice u jednu stranu, izgubi svest i trza sa sva četiri ekstremiteta, najčešće uz krkljanje i plavilo oko usana. U takvim napadima česte su duže pauze u kojima dete ne diše (tzv. apnoje) koje navode panične i uplašene roditelje na pomisao da dete umire. Ređe se febrilne konvulzije ispoljavaju kao tzv. žarišni ili parcijalni napadi u kojima se trzanje javlja na ekstremitetima samo jedne strane tela ili samo na pojedinim ekstremitetima. Posle takvih ataka ponekad se javljaju i prolazne paralize ekstremiteta (tzv. Toddova paraliza). Recidivi se javljaju kod 30 – 40% dece.

  Febrilne konvulzije se dele na tipične i atipične.

Atipične FK (kompleksne, komplikovane) određene su sledećim kriterijumima:

  • pojava konvulzija pre šestog meseca i posle pete godine života
  • trajanje  duže od 15 minuta
  • uz manje povišenu  temperaturu <38°C
  • hemigeneralizovane ili fokalne konvulzije
  • pojava postiktalne Toddove paralize
  • prisustvo neuroloških i razvojnih poremećaja kod dece
  • tri ili više napada u različitim febrilnim stanjima
  • ponovljene FK u istoj febrilnosti
  • familijarna pojava epilepsije
  • postoje promene na EEG-u

Tipične FK su kratkog trajanja i generalizovane (tonično – klonične 85%, klonične 10% i atonične 5%). Klinički oporavak je brz i potpun.

  • javljaju se u uzrastu od 6 meseci do 4. godine
  • javljaju se uz visoku temperaturu >38° C
  • jave se jedan do dva puta u životu   
  • klinička slika generalizovanog napada  
  • napad traje par minuta, najduže do 20 min.
  • neurološki status je posle napada uredan    
  • porodična anamneza obično nije opterećena   
  • neurološki status pre napada je uredan
  • EEG: postiktalno nalaz uredan
  • 

Dijagnoza

Kod sve dece neophodno je spovesti sledeći dijagnostički postupak: anamneza, detaljan neuropedijatrijski pregled, laboratorijske analize, lumbalna punkcija (kod sumnje na infekciju CNS), EEG.

Lečenje

Dete u napadu treba položiti na bok ili pažljivo na trbuh da ne dođe do zapadanja jezika. Nije potrebno detetu nasilno otvarati usta iz straha roditelja da ne dođe do gušenja. Treba poduzeti sve raspoložive mere za snižavanje temperature. Lek izbora za zaustavljanje konvulzija je diazepam, intravenozno, polako  0,2 mg/kg. Ukoliko je to otežano tada se daje klizma. Može se dati i fenobarbiton intramuskularno. Osim navedene simptomatske terapije, svakako  treba sprovesti i antipiretske mere, potrebnu rehidraciju, lečenje osnovne bolesti koja je uzrokovala febrilno stanje. Profilaktička terapija usmerena je kako bi se sprečili novi napadi i daje se u nekoliko varijanti, uglavnom kod pojave atipičnih FK. Intermitentna profilaksa se sprovodi u fazama febrilnosti preko 38,5°C. Kontinuirana profilaksa se sprovodi svakodnevnom primenom antiepileptika.

Prognoza

Prognoza jednostavnih konvulzija je dobra. Samo kod malog broja dece (do 5%) sa složenim febrilnim konvulzijama javlja se kasnije epilepsija.

Literatura:

http://www.stetoskop.info/Febrilne-konvulzije-1709-c32-sickness.htm
http://www.porodicnilekar.net/index.php?option=com_content&view=article&id=230:febrilne-konvulzije&catid=54:pedijatrija&Itemid=58

Učenje pomoću portfolia

Poznati su argumenti prema kojima najbolje učimo i najduže zadržavamo ono što učimo „radeći to“. Iskustveno učenje se može odrediti kao proces u kojem se znanje, sposobnosti i veštine izgrađuju kroz transformaciju iskustva onih koji uče a koji se nalaze u centru pocesa učenja. Zbog toga portfolio ima smisla, samo ako nastaje u okruženju učenja i povezan je sa aktivnostima učenja.

Evropski jezički portfolio „je projekat čije je jedno od polaznih uverenja da se učenje najbolje unapređuje ličnom analizom samog procesa učenja“. EJP, treba da se omogući svakome da zapisuje i predstavlja različite aspekte njegove jezičke biografije. Ideja Portfolia je u tome da obuhvati i znanja koja se stiču neformalnim iskustvima u kontaktu sa drugim ljudima i kulturama, a ne samo ona koja se verifikuju sertifikatima ili diplomama obrazovnih institucija. Evropski jezički portfolio, je projekat čije je jedno od polaznih uverenja da se učenje najbolje unapređuje ličnom analizom samog procesa učenja.Glavna odlika Portfolia, pored njegove široko evropske implementacije, jeste da on pripada isključivo učenicima i ne sme biti zloupotrebljen od strane nastavnika za ocenjivanje učenika. To je opšte prihvaćeno sredstvo za implementaciju učenikove autonomije, želja da se učeniku pokaže koliko je napredovao, da im ukaže koliko su dnevno izloženi stranom jeziku i da im se pruže korisni savjeti.Više o tome na:

http://www.zavodzaskolstvo.gov.me/attachments/160_Evropski%20jezicki%20portfolio.pdf

http://www.scribd.com/doc/40236380/U-Portfolio-Obrazac1

http://www.zavodzaskolstvo.gov.me/index.php?option=com_content&view=article&id=161&Itemid=216&lang=sr

Proces saznanja kroz kreiranje portfolia zasnovan je na principima izgrađivanja samopouzdanja, ohrabrivanja inicijative i kreativnosti, postavljanja pitanja više nego davanja gotovih odgovora i pružanje odgovarajuće podrške.

Portfolio studenata ima nekoliko celina:

  • listu kriterijuma

  • razmišljanja i predstavljanje procesa učenja tokom određenog vremena, sa beleškama, grafikonima, šemama, fotografijama

  • predstavljanje naučenog, timski rad, faze u razvoju tima, uloge koje su imali u timu, procena uspešnosti timskog rada

  • predlog mera za unapređivanje kvaliteta učenja i ciljeve daljeg učenja i razvoja

U procesu ocenjivanja kvaliteta učenja, studenti su uključeni od početka kreiranja portfolia, vrednovanje je na taj način zajednička aktivnost nastavnika i studenata. Ona doprinosi da studenti preuzmu ulogu samoocenjivača kroz donošenje odluke o svojim najboljim radovima, tako što su razvili sopstvene kriterijume za svoja postignuća. Takvo samovrednovanje omogućava kritičko sagledavanje kvaliteta učenja. 

Proces sticanja znanja uz pomoć e-portfolija na : http://electronicportfolios.com/balance/index.html

Nekoliko video snimaka o e-portfoliju, među njima i u vrtiću (kindergarten e-portfolio)

http://medienpaedagogik.kaywa.com/eportfolios/index.html

Studenti vrlo često nemaju svest o paktičnim pitanjima i mogućim načinima njihovog rešavanja, pa su i dalje skloni izjavi «škola je jedno a praksa je stvarnost ».Tako vaspitači imaju sličan problem, kada je portfolio deteta ili sopstveni profesionalni portfolio u pitanju, da u praksi pokazuju nesnalaženje i nepoznavanje ove tehnike dokumentovanja što im stvara otpor i neprihvatanje. Razne mogućnosti korišćenja portfolia po preporukama doktorke….http://electronicportfolios.com/

Portfolio kao mogućnost permanentnog obrazovanja! IMA NADE !

Stručni saradnici

Razvoj je više nego samo pojam. On se može posmatrati, procenjivati, pa donekle čak i «meriti». U tom beleženju i prikupljanju podataka, vaspitaču i roditeljima, pomažu ljudi koje su stručni za taj posao, i na taj način, unapređuje se vaspitno-obrazovni rad. Rezultati njihovog rada doprinose potpunijoj slici o detetu, koji se čuva u portfoliju. http://www.nataveljkovic.edu.rs/saradnici.htm

U stručne saradnike ubrajamo sledeće uže stručne profesije:

  • pedagoga
  • psihologa
  • defektolog-logopeda i
  • pedagoga za likovno, muzičko i fizičko vaspitanje
  • medicinsku sestru

Zadatak stručnog saradnika jeste da svojim stručnim znanjem i savetodavnim radom unapređuje v.-o. rad i pruža stručnu pomoć deci, roditeljima i vaspitačima po pitanjima od značaja za vaspitanje i obrazovanje. Osnovni zadatak svakog stručnog saradnika je da učestvuje u izradi godišnjeg plana i programa rada predškolske ustanove koji obuhvata organizaciju i oblike rada, vaspitno obrazovni rad i negu dece, redovne i prioritene zadatke ustanove, stručno usavršavanje osoblja, rad stručnih saradnika, saradnju sa porodicom i društvenom sredinom, kao i školom. http://www.djecjivrtic-cvrcaksolin.hr/strucna-sluzba/

Da bi proces praćenja bio objektivniji, potreban je veći broj beležaka, radova i zapažanja. Beleške moraju biti određenog kvaliteta da bi proces analiziranja beležaka bio lakši i transparentniji. Izabrane beleške i zapažanja, koje stručni saradnik smatra da se mogu izložiti pogledima javnost i čuvaju se u portfoliju.

http://www.podaci.net/_z1/2121796/P-sonvev03v9745.html

Najvažniji događaji koji obeležavaju 2009. godinu, kada govorimo o zaštiti prava dece sa smetnjama u razvoju, su svakako usvajanje novog Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, ratifikacija Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije. Baš ovaj zakon pokreće najveću potrebu za saradnju sa stručnjacima u tim oblastima za kojima dete sa teškoćom u razvoju ima potrebu.

http://www.velikimali.org/doc/izvestajodiskriminaciji2009VelikiMali.pdf

Uticaj informacione tehnologije na neke od oblasti dečijeg razvoja

Svi koji se profesionalno bave predškolskom decom znaju da je za predškolski period karakteristično da deca, koristeći sva svoja čula i umne sposobnosti, pokušavaju da upoznaju i shvate svet oko sebe.Tokom tog perioda ona uče kroz igru i interakciju u nekoliko međusobno povezanih dimenzija svog razvoja:

  • fizički razvoj (motorika, govorni aparat, čula, zdravlje i higijena)
  • socijalno-emocionalni razvoj (odnos prema sebi i drugima, prema okolini i osećanja)
  • kognitivni razvoj(upoznavanje materijalnog i živog sveta, logičko matematičkih struktura…)
  • razvoj komunikacije i stvaralaštva.

http://deteiracunar.blogspot.com/2009/07/11-uticaj-informacione-tehnologije-na.html

Saveti sručnjaka za roditelje i vaspitače

http://www.djecjivrtic-cvrcaksolin.hr/psiholosko-pedagoski-kutak/

http://www.djecjivrtic-cvrcaksolin.hr/logopedski-kutak/

http://www.djecjivrtic-cvrcaksolin.hr/zdravstveni-kutak/

http://deteiracunar.blogspot.com/2009/07/12-uticaj-informacione-tehnologije-na.html

 

Korišćena literatura:

  1. Kamenov, E., 2006, Vaspitno-obrazovni rad u dečijem vrtiću, Novi Sad: Dragon

Poverljivost podataka o deci

Podaci o razvoju dece, posebno o zapažanjima negativnih pojava kod pojedinaca, predstavljaju profesionalnu tajnu, koja se na može saopštavati neovlašćenim osobama, zbog mogućnosti nesporazuma pa i zloupotreba. Oni mogu biti dostupni samo vaspitačima, stručnim saradnicima i upravnom osoblju ustanove, a za njihovo korišćenje van ovog kruga (npr. za naučno-istraživački rad) potrebna je posebna dozvola.

 

 

http://www.scribd.com/doc/38698232/PRAVILNIK-%D0%BE-%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D1%87%D0%BD%D0%BE-%D0%BF%D0%B5%D0%B4-%D0%BD%D0%B0%D0%B4%D0%B7%D0%BE%D1%80%D1%83

Potrebno je, konačno, istaći da praćenje dečijeg razvoja ni u kom pogledu nema za svrhu da se dete kategoriše, označi nekom etiketom, već da se bolje shvate njegove specifičnosti kako bi se uspešnije izašlo u susret njegovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Vaspitać treba da svako dete prihvati kao jedinstvenu i neponovljivu ličnost u razvoju, kojoj se najbolje može pomoći ako se sagledaju njeni specifični problemi i mogućnosti za napredovanje, imajući u vidu ćemu teži i šta je u stanju da postigne u razvojnoj perspektivi.

Zato portfolio kao pozitivan način pračenja i vrednovanja deca, pogodan je za čuvanje dokumenata koja se izlažu i očima javnosti, i ne narušava poverljivost podataka o njima, jer je dete zajedno sa vaspitačem i roditeljima odlučilo šta želi da stavi u nju.

Zakon o pravima deteta:

http://www.vesti.rs/Vesti/Zastitnik-prava-deteta-uskoro-i-u-Srbiji.html

DX

Dečji informativno kulturni servis – DX je rezultat zajedničkog projekta JuCPD-a, grupe “Deca-deci“ i Dečjeg kulturnog centra Beograd i predstavlja deo šireg programa direktno namenjenog deci i mladima u oblasti podsticanja dečje participacije kao integrativnog dela obrazovanja za prava deteta i medije. http://www.cpd.org.rs/dx.html

Korišćena literatura:

  1. Kamenov, E., 2006, Vaspitno-obrazovni rad u dečijem vrtiću, Novi Sad: Dragon

Saradnja sa roditeljima

Početak saradnje se ostvaruje i pre upisa deteta u vrtić. Roditeljima se na taj način šalje poruka da su dobrodošli i da se od njih očekuje da se aktivno uključe. Ovakav pristup podstiče roditelje da se organizuju i pokreću akcije kojima se uslovi za razvoj deteta podižu na viši nivo.

 Partnerski odnos počinje komunikacijom. Kada su u pitanju roditelji deteta, sa kojima sarađuje, vaspitač treba da bude veoma oprezan u načinu saopštavanja svojih zapažanja o njemu. To se naročito odnosi na zapažanja koja su, u izvesnom smislu, nepovoljna, jer, po pravilu, izazivaju odbrambenu reakciju. Zato je bolje taktično sa njima razgovarati o merama koje treba preduzeti da bi se neki oblik ponašanja (koja su i oni primetili) menjao, izbegavajući da se on etiketira negativnim terminima.

Ovom prilikom treba imati u vidu da, po pravilu, veći deo odgovornosti za dečije ponašanje, obično imaju roditelji, zbog čega je potrebno uticati i na njihove stavove. Ponekad je za ovu svrhu potrebno potražiti pomoć sručne službe (pedagoga, psihologa i dr.)

Roditelji mogu voditi kućni portfolio svoga deteta, koji mogu da daju na uvid vaspitačima ili stručnim saradnicima, kako bi zajedno došli do najboljeg rešenja u razvoju i napredovanju njihovog deteta.Video snimci jedne mame:

http://www.classymommy.com/videos.htm

Jedan vid saradnje, kada se i roditelji uključiju u realizaciju v.-o. programa. http://www.os-vnazora-fericanci.skole.hr/?news_id=258

Kompjuteri sve više postaju obavezni deo domaćinstva pa su i deca izložena njima od najranijih dana. Gledajući roditelje kako provode vreme za računarom i mališani će već u ranom uzrastu poželeti da i oni isprobaju isti. Kada im, na koji način i u kojoj meri to dozvoliti?

Grafik 1. Prosečno vreme koje deca od 3 do 6 godina provode uz televizor i računar, radnim danima

Prema jednom američkom istraživanju iz 1999.godine deca od dve do osamnaest godina provode četiri sata i 48 minuta dnevno ispred monitora televizora i računara.

http://dete-i-racunar.blogspot.com/2009_06_01_archive.html

 

Kutak za roditelje:

http://deteiracunar.blogspot.com/2009/07/14-sta-roditelji-mogu-da-ucine-saveti.html

http://www.roditelj.org/2009/11/01/sa-koliko-godina-za-kompjuter/

http://www.roditelj.org/2009/12/06/deca-i-kompjuteri-sigurnost-dece-na-internetu/

 


http://www.mojedete.rs/299_Rade_na_racunaru_a_ne_znaju_da_vezu_pertle.html

www.kliknibezbedno.rs na kojem deca i roditelji mogu da pronađu informacije o tome kako zaštiti decu od neprikladnih sadržaja i prevara na internetu.Na sajtu koji je pokrenulo Ministarstvo za telekomunikacije Srbije.


Dete i portfolio

Od deteta treba tražiti saradnju prilikom odabira radova, naime dete ima pravo da odabere rad koji se njemu najviše sviđa, da stavi ako želi i veći broj radova, da zajedno sa roditeljima povremeno razgleda svoj dosije (portfolio) i komentariše svoja postignuća. Na taj način, portfolio postaje osnova za samovrednovanje sopstvenog rada i napredovanja.

http://homeschooling.about.com/od/kindergarten/ss/kindportfolio.htm

 

 

 

 

 

 

 Elektronski portfolio

Elektronski portfolio je zbirka multimedijalnih materijala koja nastaje zajedničkim radom dece, roditelja i vaspitača. On prati i podstiče dečiji razvoj. Prikaz je dešavanja u okviru vrtića i postignuća deteta u okviru njih. Odlična je prilika za prožimanje iskustva deteta iz porodice i
vrtića. Edukativni deo portfolia pomaže deci da brže savladaju vaspitno obrazovne zadatke koje pred njih postavljamo. Elektronski portfolio može imati tri osnovna dela: deo namenjen
deci, deo namenjen roditeljima i deo namenjen vaspitaču. Svaki od njih ima svoje specifičnosti i karakteristike.

Portfolo devojčice Victoria Berrett, iz godine 2000/2001

http://electronicportfolios.org/samples/toriK.pdf

Neka portfolija koja su kreirala deca:

http://teachkidsart.blogspot.com/2010_09_01_archive.html#2442191287601689589

http://homeschooling.about.com/od/kindergarten/ss/kindportfolio.htm

Elektronska knjiga

Program „Power Point“ pogodan je za stvaranje elektronske knjige jer se u njemu mogu koristiti:

  • slike i fotografije (skenirane, dobijene fotoaparatima, kamerama, preuzete sa Interneta).
  • dečiji crteži (skenirani i nastali u nekom od deci prilagoñenih programa)
  • tekst (koji se može pojavljivati slovo po slovo).
  • zuk i različiti zvučni efekti i pokretne slike – film.

Svi pomenuti elementi mogu se na različite načine kombinovati u jednoj elektronskoj knjizi i povezivati linkovima. Pri tome, ne treba gubiti iz vida činjenicu da je informaciona tehnologija samo jedna od mogućnosti koja se može koristiti u vaspitno-obrazovnom radu sa decom i da se realan život, interakcija i iskustvo ne mogu ničim zameni.

Više o tome na: http://deteiracunar.blogspot.com/

Deca bolje uče uz računare! Da li je ta tvrdnja tačna, proverite na sledećem sajtu:

http://www.pressonline.rs/sr/Life_style/arhiva/story/19756/DECA+BOLJE+U%C4%8CE+UZ+KOMPJUTER.html

Korišćena literatura:

  • Anđelković, N. (2008): Dete i računar u porodici i dečijem vrtiću, Beoknjiga & CNTI & Savez informatičara Vojvodine, Beograd.
  • Krnjaja, Ž., Miškeljin, L., 2006, Od učenja ka podučavanju, Lađarak, AM Graphic

Spisak fobija

Ovo je spisak ili lista fobija do sada registrovanih u psihijatriji:

  • ablutofobija– od kupanja
  • agateofobija– od ludila
  • agirofobija– od ulica i raskrsnica
  • agrafobija– od seksualnog zlostavljanja
  • agrizofobija– od divljih životinja
  • ajibofobija– strah od palindroma
  • algofobija – bola
  • aliumofobija– od belog luka
  • alektrofobija– pilića
  • alodoksafobija– od mišljenja
  • agorafobija – otvorenih prostora
  • aerofobija – letenja
  • akvafobija – vode
  • akrofobija – visine
  • aliurofobija– mačaka
  • amaksofobija – vozila, vožnje
  • ambulofobija– od hodanja
  • angrofobija– od ljutnje
  • androfobija – muškaraca
  • ankraofobija– od vetra
  • antofobija – cveća
  • antropofobija – ljudi
  • apeirofobija– od beskonačnosti
  • arakibutirofobija– da se buter od kikirikija ne zalepi za nepce
  • arahnofobija – paukova
  • aritmofobija– od brojeva
  • astrafobija – grmljavine, munja
  • aspidofobija– od zmija
  • atelofobija– od nesavršenosti
  • aurofobija– od zlata
  • autofobija – od samog sebe
  • apeirofobija– od beskraja
  • monofobija– od samoće
  • baizofobija– od pada
  • balistrofobija – od projektila
  • batrahofobija – od žaba
  • belomofobija– od igle
  • bibliofobija– od knjiga
  • blenofobija – od neugodnih tečnosti, sluzi
  • bromidofobija– od telesnih mirisa
  • brontofobija – nevremena, grmljavine
  • vestiofobija– od odela(egzibicionizam)
  • vikofobija– od veštica
  • gamofobija– od braka
  • galifobija– od Francuza
  • geliofobija– od smeha
  • glosofobija – od javnog nastupa (govora)
  • gimnofobija– da će nas neko videti nagog
  • ginekofobija – žena
  • genofobija – seksa
  • dadaskalienofbija– od odlaska u školu
  • dementofobija – ludila
  • dendrofobija – drveća
  • dentofobija– od zubara
  • decidofobija– od donošenja odluka
  • dikefobija– od pravde
  • dipsofobija– od pijenja
  • dismorfofobija – sopstvene pojave
  • distihofobija– od nesreća
  • dorafobija– od krzna životinja
  • doksofobija– od primanja pohvala
  • dromofobija – prelaska ulica
  • efebiofobija– od tinejdžera
  • eisoprofobija– od ogledala i videti sebe u ogledalu
  • ekofobija– od sopstvenog doma
  • eleuterofobija– od slobode
  • eklesiofobija– od crkava
  • emetofobija – povraćanja
  • enisofobija– od kritika i priznanja greha
  • entomofobija – insekata
  • epistaksiofobija– od krvarenja iz nosa
  • eritrofobija – crvenjenja
  • ergofobija– od rada
  • eufobija– od dobrih vesti
  • zelofobija– od ljubomore
  • zoofobija –  životinja
  • zeusofobija– od Boga
  • ideofobija– od novih ideja
  • ilingofobija– od vrtoglavice
  • itifalofobija– od ukrućenog penisa (erekcije)
  • ihtiofobija– od riba
  • jatrofobija– od lekara
  • judeofobija– od Jevreja
  • kopridofobija– od prostitucije i polnih bolesti
  • kaligenofobija– od lepih žena.
  • karcinofobija – raka (bolesti)
  • karnofobija– od mesa
  • katoptorofobija– od ogledala
  • klaustrofobija – zatvorenih prostora
  • kakofobija – ružnoće
  • kenofobija– od praznog prostora
  • kinofobija – pasa
  • kirofobija– strah od rukovanja
  • klinofobija– od kreveta i ležanja u krevetu
  • koimetrofobija– od groblja
  • koitofobija– od polnog odnosa
  • koprofobija– od izmeta
  • korofobija– od plesa i igranja
  • ksenoglosofobija– od stranih jezika
  • lalofobija– od pričanja, govora
  • limnofobija– od jezera
  • linonofobija – kanapa, gajtana i vezivanja
  • ligrofobija– od povišenog glasa
  • lalofobija– od govora
  • lokiofobija– od rađanja
  • mastigofobija– od kažnjavanja
  • medomalakutofobija– od gubljenja erekcije
  • melanofobija– od crne boje
  • melisofobija– od pčela
  • menofobija– od menstruacije
  • mizofobija – prljavštine i zaraze
  • murifobija– od miševa
  • nekrofobija – bolesti uopšte
  • niktofobija – mraka
  • nozofobija– od bolesti uopšte
  • numerofobija – brojeva
  • nudofobija – nagosti
  • oneirofobija– od snova
  • ornitofobija – ptica
  • ofidiofobija – zmija
  • olfaktofobija– od mirisa
  • ombrofobija– od kiše
  • onomatofobija– da će se čuti određena reč
  • ortofobija– od vlasništava
  • ohlofobija– od gužve (rulje)
  • papafobija– od pape
  • partenofobija– od lepih devojaka
  • pekatofobija – greha
  • pedofobija– dece
  • pediofobija– od lutaka
  • pagofobija– od leda i smrzavanja
  • panfobija– od svega
  • penterafobija– od svekrve ili tašte
  • pirofobija – vatre
  • plutofobija– od bogatstva
  • pogofobija– od tuđe brade
  • potamofobija– od reke i vode koja teče
  • proktofobija– od anusa
  • prozofobija– od napretka
  • sajberfobija– od kompjutera
  • sajprifobija– od prostitutki
  • sciofobija– od senke
  • siderodromofobija – vozova
  • sinofobija– Kineza
  • skolinofobija– od škole
  • socijalna fobija – društva
  • sofofobija– od učenja
  • sitofobija – hrane
  • tafofobija – pomisli da će se biti živ sahranjen
  • tahofobija– od brzine
  • talmatofobija– od močvara
  • tanatofobija – smrti
  • teratofobija– roditi čudovište
  • tetrafobija – broja 4
  • tokofobija– od rađanja
  • tonzurofobija– od šišanja
  • trihofobija – kose
  • triskaidekafobija – broja 13
  • tripanofobija – inekcije i drugih uboda
  • trihofobija– od kose
  • tropofobija– od promena
  • uranofobija– od raja
  • fobatrivofobija– strah od trivijalnosti vezane za fobije
  • fotofobija – svetlosti
  • fobofobija – straha
  • fazmofobija – duhova
  • fagofobija– od gutanja hrane, jedenja
  • filofobija – zaljubljivanja
  • filematofobija– od ljubljenja
  • frigofobija– od hladnoće
  • fronemofobija– od razmišljanja
  • hagiofobija– od svetaca i svetih predmeta
  • hadofobija– od pakla
  • hapetofobija– da osoba bude dodirnuta
  • harpaksofobija– strah biti opljačkan
  • heksakosiohekekontaheksafobija– od broja 666
  • hemofobija – krvi
  • herpetofobija – gmizavaca
  • heterofobija– od osoba suprotnog pola
  • hedonofobija– od osećaja prijatnosti
  • hidrofobija – vode (drugi naziv je akvafobija)
  • hipofobija– od konja
  • hipotomnostroseskvipedaliofobija– od dugih reči
  • hodofobija– od putovanja
  • homiklofobija– od magle
  • hoplofobija– od pištolja
  • hrematofobija– od novca
  • colourofobija– od klovnova

Nisu fobije u medicinskom smislu:

IZVOR: http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%B0%D0%BA_%D1%84%D0%BE%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0