Ana Stanojlović
Pre nego što razradimo sve na šta treba da mislite kako biste napravili dobru prezentaciju – od planiranja šta da kažete, do vizuelnih pomagala, postavljanja na scenu i izvođenja – treba pre svega da ustanovite šta želite da postignete tom prezentacijom. Zašto je držite? Da informiše? Da utiče? Da zadivi?
Najvažniji deo svake prezentacije je početak. Potrebno je da vas vaša publika prihvati već na samom početku. Oni treba da osete da ih vi razumete i da ste uspostavili adekvatan odnos sa njima. Oni će brzo doneti svoju odluku na osnovu onoga što vide ili čuju. Treba da uz pomoć vaše verbalne i neverbalne komunikacije da stvorite pozitivnu atmosferu. Mnogi prezenteri započinju svoju prezentaciju nekom šalom. Imajte na umu da one mogu biti mač sa dve oštrice. Moraju biti prigodne, prihvatljive i ispričane u pravo vreme da bi njihov efekat bio dobar. Početak prezentacije je svakako i vreme kada razvijate svoju temu i pridobijate interesovanje publike. Slušaoci uglavnom dolaze spremni da slušaju. Vi trebate da učinite da oni žele da vas čuju. Svaka pogrešna pretpostavka koju možete imati kada definišete svoju publiku možete dovesti do toga da publika već na startu ostane iza vas.
Šta privlači interesovanje publike, a što odbija njeno interesovanje?
Privlači:
· Kada je prezentacija dobro pripremljena;
· Kada je prezenter uredno obučen;
· Kada prezentacija počinje na vreme;
· Kada je pripremljen uredan prezentacioni materijal;
· Siguran početak prezentacije;
· Odlučan glas.
Odbija:
· Petljanje u poslednjem trenutku;
· Neuredno obučen prezenter;
· Kašnjenje početka prezentacije;
· Neuredan prezentacioni materijal;
· Klimav, nesiguran početak prezentacije;
· Mumlanje, zamuckivanje i sl.
Pre nego što počnete da pravite prezentaciju, treba da vam bude jasna njena svrha. Veoma je važno poštovati:
· Logiku i redosled – da li su argument ili izlaganje bili logički struktrurisani, sa tačkama koji su imale razumljiv sled?
· Verbalna fluentnost – da li je priča išla tečno ili je bilo zastajkivanja i isprekidanosti?
· Jasnoća izražavanja – da li je govornik koristio jednostavne i direktne reči, da li je moglo da se prat sve što je prezenter rekao/la?
· Glas – da li je glas govornika bio dovoljno jasan i odgovarajuće jačine, da li je imao određeni tempo i modulacije ili je bio monoton?
· Stav – da li je stav bio primeren, da li je kao takav bio od pomoći izlaganju?
· Gestikulacija – da li je govornik koristio gestikulacije, tako da su one imale dobar efekat?
· Vizuelna pomagala – da li su vizuelna pomagala bila jasna i relevantna, da li su ona dobro korišćena?
· Početak i završavanje prezentacije – da li je početak bio interesantan i pridobio pažnju publike, a završetak pozitivan?
· Pitanja i diskusija – da li je publika bila ohrabrivana da postavlja pitanja i da li se prezenter pozabavio njima na odgovarajući način?
· Informativno i zanimljivo ili potpuni promašaj- kako ste doživeli izlagača, temu i sadržaj po završetku prezentacije?
Korišćena iteratura:
· Džej, E., Džej, R. (2006). Uspešna prezentacija – Kako da pripremite i održite uspešnu prezentaciju. Clio, Beograd.
· Giblin, L. (2007). Umeće vođenja razgovora. Finesa, Beograd.
· Ilić S., Krstić A., Stojilović I., Špeh Vujadinović S., Tribojević V., Trivunčić B., Vidaković I., Vujadinović B. (2008). Socijalne veštine. Centar za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi / IAN Međunarodna mreža pomoći, Beograd.
Leave a Reply