Kad su sasvim mali… Deca nižeg uzrasta, kao što su deca prve i druge godine, najviše se igraju takozvanih funkcionalnih igara – kaže Snežana Šuković-Biserčić, psiholog i stručni saradnik predškolske ustanove „Pčelica“. – To su razna puzanja, penjanja, otvaranja, zatvaranja poklopčića, vrata nameštaja. Ono što je bitno je da u toj igri oni . . .
· Uspostavljanje emotivlnih veza
Već u prvim mesecima života majka detetu postaje najdraža igračka. Zvuk glasa, osmeh i dodir detetu pružaju zadovoljstvo i doprinose razvoju čvrste emotivne vezanosti. Što je dete starije, kroz igru se možete zbližiti i bolje upoznati. Dete će steći sigurnost i kroz . . .
Igra je prirodna, instiktivna aktivnost deteta u kojoj se prožima učenje i zadovoljstvo. Najbitniji deo dana u životu deteta je posvećeno igri. Deca se u toku svog odrastanja igraju s različitim igračkama na različite načine, a to utiče na rast i razvoj.
Igra je nesto lično, pa je . . .
U vaspitno-obrazovnom pogledu najveća vrednost igara je u tome što su u stanju da privuku i održe dečju pažnju na predviđenim sadržajima, kao id a ih motivišu da aktivno učestvuju u određenim aktivnostima. Među njima su najvrednije, u v.o. pogledu, one aktivnoasti koje predstavljaju aktivno konstruisanje sopstevenog . . .
O retko kojoj psihološkoj pojavi je pisano onoliko koliko o igri. Postoji dosta teorija dečje igre koji uzimaju u obzir samo jedan element igre, naglašavaju ga i postaju jednostrane teorije. Razvojem društva i promenom društvenih odnosa i načina života igra je ostala sastavni deo života deteta, menjao se samo njen sadržaj i oblici.
. . .
Naša narodna poezija se deli u tri grupe… . . .
Igra u dečjoj književnosti je prisutna u svakom delu za decu, jer je igra temelj dečje ličnosti i bliska je detetu… . . .
Narodna književnost se ne zove tako samo zato što je stvorio narod, već i zato što izražava kako je narod živeo, šta ga je sve pratilo kroz život, o čemu je razmišljao, čega se plašilo, šta su voleli, zbog čega su tugovali i patili.
Narodna književnost se delu na:
– poeziju i
– prozu.
Prema . . .
Dečja književnost je u svakoj fazi razvoja deteta i svakim svojim žarom omogućava detetu kreativnost.
NARODNA USMENA KNJIŽEVNOST, naročito bajka omogućava kod deteta razvoj mašte. Mogućnost da se vine u svet vila, zmajeva, čudesa, da leti slobodnim prostorima, prelazi prostore korakom od sedam milja, da savlada sve prepreke i sile zla.
UMETNIČKA PROZA ZA DECU . . .
Istorija Srpske književnosti počinje u IX veku kada su Srbi zajedno sa Hričćanstvom dobili i crvene knjige na crkveno-slovenskom jeziku. Vremenom unošenjem Srpskih reči nastaje Srpska redakcija staroslovenskog jezika koji nazivamo srpsko-slovenski jezik, a na kome se pisalo u XII i XIII veku u verme Stefana Nemanje i njegovih sinova Save i Stefana Prvovenčanog. Umetnost . . .
|
|